Poticaj za pomoć projektu zaštite Creskog bjeloglavog supa

Otok Cres veoma je zanimljivo mjesto i s gledišta kulturne baštine (ako se zna da njegova povijest seže unazad četiri tisuće godina), i s gledišta prirodnih osobitosti. Legende govore da su otoci creskog arhipelaga (Cres i Lošinj) prosuti zubi zmaja – Apsyrtides; na tu se legendu veže legenda o Odisejevu lutanju i njegovu boravku na ovom otoku. Unatoč svim mijenama, Cres je ostao rijetko naseljen otok, otok na kojemu i danas legende žive – mitski prizori ljepote iz predbiblijskoga doba, bistro, slatkovodno jezero usred otoka, brda zimi povremeno prekrivena snijegom te šume hrastova na sjeveru i pašnjaci u kršu na srednjem dijelu.

Tu počinje priča o velikim creskim pticama – bjeloglavim supovima. Zbog svojega fascinantna leta i tajanstvena i čudesna načina života, bjeloglavi je sup već tisućljećima sveta ptica, kraljevski i, općenito, vladarski simbol, čudesno biće, pa čak i samo božansko utjelovljenje. Euroazijski je sup bio sveti simbol starih Egipćana, Akađana, Asiraca i Babilonaca. Sup je povezan i s mjestima Buddhina prosvjetljenja, spoja s višim svijetom, nebom, a u Tibetu se do danas održao običaj tzv. nebeskog pogreba, tj. davanja komada pokojnikova tijela supovima koji ga nose u visine omogućujući mu let. Parsi, današnji sljedbenici Zaratustre, tj. njegova učenja, slijede neke od običaja vezane uz kult te čudesne ptice. Očaranost supovim letom i osjećaj njegove povezanosti s višim, onostranim svijetom, i za stare je Grke i Rimljane bio važan trenutak produhovljenosti.

U mnogo čemu sup je i danas ptica koja uspijeva očarati sve, ne samo zaljubljenike u prirodu. Euroazijski sup (Gyps fulvus) jedna je od četiri vrste strvinara koje žive u Europi, ali i jedini koji živi u Hrvatskoj. Ostale tri vrste – Gypaetus barbatus, Aegypus monachus i Neophron percneptorus – već duže vremena ne žive u nas.

Kvarnerski je sup poseban jer podiže gnijezda na okomitim stijenama, ponekad i samo deset metara iznad mora. Ovaj je sup jedna od najvećih ptica letačica, raspon krila mu je od 2,40 do 2,80 metara, a težina od 8 do 12, ponekad i do 15 kilograma. Može živjeti čak pedeset godina. Ženka liježe jedno jaje u godini, a za vrijeme inkubacije koja traje 48 -50 dana, na jajetu se izmjenjuju mužjak i ženka. Mladunče se hrani mjesecima prije no što će krenuti na svoj prvi let. Bjeloglavi sup postiže brzinu od 120 km/h, a dostiže i visinu od nekoliko kilometara. Razvoj ove ptice traje već milijunima godina, no u zadnje je vrijeme ovisan o čovjeku. Supovi, naime, prate čovjeka – pastira i njegove ovce te jedu one ovce koje stradaju ili prirodno uginu u kamenjaru.

Nekada su supovi živjeli u gotovo cijeloj Hrvatskoj. Još početkom 20. stoljeća obitavali su u Sloveniji, Dalmaciji i Istri, međutim danas ih ima samo na kvarnerskom otočju – svega 120 parova – te u Nacionalnom parku Paklenica – jedan par (!?). Uz to, danas je jedini prirodni neprijatelj supa čovjek.

Ekocentar Caput Insulae osnovan je u proljeće 1993. godine u Belom, malom, ali vrlo starom gradiću u sjevernom dijelu otoka Cresa. Naziv Caput Insulae preuzet je od rimskog naziva Belog, koji je tada bio utvrda i odmorište za veterane. Samim nazivom želi se istakuti vrijednost kulturnopovijesnog naslijeđa i ljudskog življenja već tisućama godina na ovom prostoru. Ekocentar svoje aktivnosti usmjerava prema edukaciji i revalorizaciji kulturnih, povijesnih i prirodnih i tradicionalnih vrijednosti otočja, ali i Hrvatske u cijelosti.

Jedna od nakana Ekocentra jest zaštita prirodnoga i kulturnog naslijeđa krša – vrtača. Proučavanje biološke raznolikosti na tim mjestima, važan je projekt Ekocentra. Zaštita bjeloglavih supova jedan je od najvažnijih projekata Ekocentra. Znanstvenici i dobrovoljci proučavaju kolonije supova i pokušavaju očuvati stabilnost populacije. Redovito obilježavaju supove i pokušavaju otkriti matrice njihovih migracija i čimbenika koji utječu na održavanje vrste. Krajnji je cilj proučavanje, ali i zaštita jedne od najugroženijih vrsta pticastrvinara i životinja općenito u Europi. Voditelj projekta zaštite dr. sc. Goran Sušić, dobitnik je i ugledne rotarijanske nagrade za ekologiju Robert Kelner za godinu 1997./1998. Tijekom rotarijanske godine 1999./2000. inicijativa riječkih rotarijanaca rezultirala je uspjehom i projekt zaštite bjeloglavih supova našao je svoje mjesto u obitelji projekata Rotary International. Rotary klub Rijeka podržavao je projekt zaštite bjeloglavih supova do 2000. godine.