O nama

Angažmanom Distrikta 1910. uz prisutnost Paola Coste, svjetskog predsjednika Rotaryja, 29. travnja 1991. održan je Charter RC Zagreb. Tako je RC Zagreb ponovno ušao u veliku rotarijansku obitelj. Time zagrebački klub i njegovi članovi preuzimaju zadatak da na hrvatske prostore vrate rotarijanske zasade.
U tomu prednjači Ivan Husić koji je čak 3 godine bio predsjednik novog zagrebačkog Kluba. U ime Distrikta pomaže mu dr. Jerko Stipičić, član RC Graz-Neutor. Prijatelj Jerko bio je pozitivna siva eminencija i poslije, tijekom osnivanja RC-a Rijeka.
Na poticaj iz Zagreba, godine 1991. u Rijeci se organizira inicijalna skupina za osnutak RC-a Rijeka. Jezgru sačinjavaju Boris Rebić, Zvonko Jadrešin, Nikola Karamarko i Milan Holjevac. Posebno su bila dobrodošla rotarijanska iskustva M. Holjevca koji je živio u državama Južne Afrike i već bio član tamošnjih RC-a.
RC Zagreb imenuje Davora Juretića kotakt-osobom s riječkim osnivačima kojih se broj ubrzano povećava: Mandić, Vukušič, Herak, itd. Iste godine inicijalna skupina broji 20 članova, minimum potreban da se pokrene i službeni postupak za osnivanje RC-a. Inicijalna skupina postala je tako RC u osnivanju. Predsjednik je bio Z. Jadrešin .
Godine 1992. RC Rijeka dobiva od RI-a status “ponovno osnovanog” RC-a (veza s prijašnjim RC Sušak), a 1. svibnja 1993. Klubu je uručen Charter. U trenutku Chartera RC Rijeka imao je 30 članova. U slijedećih 12 godina članstvo RC-a Rijeka nije se odveć osipalo, ali ipak je došlo do određenih promjena strukturnog karaktera. Danas, RC Rijeka ima 45 redovnih članova. Od članova prisutnih na uručenju Chartera u klubu su i danas: Antonini, Bevandić, Bošnjaković, Deković, Holjevac, Jadrešin, Jelušić, Karamarko, Lelas, Mandić, Marušić, Najman, Rahelić, Rebić, Sabljar, Tićac, Vukušić i Županić.

Distrikt 1910. komu pripada RC Rijeka najveći je Distrikt u cijeloj RI obitelji s ukupno 162 kluba. Jedini je Distrikt koji objedinjuje klubove čak 5 država i u kome se govori 5 različitih jezika. Prema broju članova na 14. je mjestu u svijetu.
Istočna Austrija ima 65 klubova, Mađarska 37, Hrvatska 26, Slovenija 24, Bosna i Hercegovina 10.

Trenutno u Distriktu postoji težnja za osnivanjem novih klubova kako bi se, posebno u Mađarskoj i Hrvatskoj, dosegao broj klubova koji omogućuje osnivanje vlastitog distrikta, budući da prigovori na tako veliki Distrikt dolaze sa svih strana.. Austrijancima koji upravljaju njime sve je teže obilaziti klubove, ostali pak imaju jezičnih problema u komunikaciji sa središnjicom, a nakon više od 10 godina postojanja smatraju se i samodovoljnima.
Do sada su gotovo svi guverneri bili Austrijanci, a tek su godine 1999. uvedene funkcije pomoćnika guvernera za pojedine države. Pomoćnici guvernera za Hrvatsku bili su najprije Ratko Žurić iz RC Zagreb, potom 3 godine uzastopce Ivan Modrić iz RC-a Rijeka-Sv. Vid, te Nikola Bilandžija iz RC-a Osijek.

U rotarijanskom životu postoji snažna unutarnja snaga koja omogućuje ostvarivanje postavljenih ciljeva i koja ujedno najsnažnije međusobno povezuje rotarijance – prijateljstvo . To je ljudska kategorija, stara koliko je staro čovječanstvo, ali ne i uvijek shvaćena niti ispravno primjenjivana.

Samo onaj tko ima prijatelja, ne hoda zemljom kao stranac. Jer “tuga se može sama za sebe pobrinuti ali radost se može u potpunosti doživjeti samo kad imate nekog s kim ćete ju podijeliti” (M. Twain).

Sve to riječki su rotarijanci objedinjeni u RC-u Rijeka shvatili i prihvatili od početka svojega djelovanja u “novoj eri” (od 1992.). Prijateljstvo na djelu kroz različite oblike druženja, bio je jedan od osnovnih prioriteta riječkog Kluba. Svakotjedni sastanci izvan sjedišta, druženje sa suprugama, izleti, sportski susreti, druženje u domovima pojedinih članova i susreti s drugim RC-ima, tek su različiti oblici izražavanja zajedničkih težnja.